POSEBAN DODATAK
Od keramike do porcelana
Verovatno znate da je izrada predmeta od gline jedna od najstarijih ljudskih aktivnosti.
Još u doba neolita, čovek je počeo da oblikuje jednostavne predmete od gline i dekoriše ih otiscima prstiju, školjkama... Kasnije je grnčariju počeo da peče, da bi je učinio čvršćom i otpornijom.
Prošlo je oko 7.000 godina otkako su ljudi počeli da gaje pšenicu, grašak, pasulj i sočivo. Istovremeno su tražili načine kako da sačuvaju hranu. I tako su počeli da prave prve posude od gline.
U početku je sve bilo veoma primitivno. Najvažnije je bilo da se izabere prava vrsta gline, koja je dovoljno lepljiva. Drevni grnčari su obrađivali glinu tako što su odstranjivali sve nečistoće i oblikovali je u formu cilindra. Proizvodnja je počinjala oblikovanjem cilindara u spirale (dodavanjem vode), a zatim u činije. Činije su zatim ostavljane da se osuše i očvrsnu, da ne bi došlo do oštećenja. Posle sat vremena, obod činije je kvašen i oblikovan dodavanjem obruča.
Kada se takva posuda, koja se obično koristila za pšenicu, osuši, drevni grnčari su je stavljali na vatru da se peče bar 2 sata. Proizvod bi bio gotov kada izgori svo drvo. Sve posude nisu uvek izdržavale test vatre – neke su pucale, a neke bi oštetili komadi drveta.
Stari semitski narodi, verovatno Hititi, zaslužni su za pronalazak grnčarskog točka, koji je ubrzao proizvodnju okruglih posuda.
Zapisi o veštini glaziranja opeke nađeni su na arheološkim nalazištima u Vavilonu i Mesopotamiji. Predivne keramičke posude pronađene su u grobnicama egipatskih faraona. U staroj Grčkoj proizvodile su se amfore i vaze sa poznatim crno-crvenim motivima. A posle velike seobe naroda, Maori su doneli keramiku u Španiju.
Kina
Na Dalekom istoku, na primer u Kini, izrada porcelana počela je već u VII veku n.e. Postupak je držan u tajnosti i ekskluzivni izvoz u Evropu započeo je u XIII veku.
Kako je porcelan stigao u Evropu
Da li znate kako je porcelan stigao u Evropu?
Kinezi su prvi usavršili veštinu pečenja porcelana. U VII p.n.e, u Kini je počeo da se izrađuje tzv. proto-porcelan, koji nije bio ni sasvim beo, a ni prozračan.
Otada se u Kini proizvodi pravi porcelan. Termin 'kaolin' (jedan od osnovnih sastojaka porcelana) potiče od imena planine Gao-Ling, odakle se vadila glina za pravljenje porcelana.
Celadon, porcelan sa bledom sivkasto-zelenom glazurom, izrađivan je isključivo za cara i njegov dvor.
Na povratku iz Azije, Marko Polo je doneo porcelan u Evropu pre 1290. godine. Termin ’porcelan’ potiče od reči porcella, koja na italijanskom znači ’morska školjka’, jer porcelan kada je u masi ili komadima podseća na školjke.
Porcelan u Evropi
Od tog vremena, Evropljani pokušavaju da naprave porcelan i otkriju dobro čuvanu tajnu izrade kineskog porcelana.
Veće količine porcelana počele su da se uvoze iz Kine u XV veku, ali porcelan je i dalje bio prilično skup, s obzirom na njegovu protivvrednost u zlatu.
Bogat kolorit i fine dekoracije privukli su evropsku aristokratiju toga doba, za koju je porcelan postao simbol prestiža.
Evropljani nikako nisu mogli da postignu visoke temperature, neophodne za pečenje (i izradu) porcelana.
Jedan od prvih pokušaja u Evropi bila je izrada tzv. Mediči porcelana u XV veku u Italiji. Ovaj porcelan je bio bele boje, ali ne tako prozračan kao kineski porcelan, a ornamenti od kobalta imitirali su kineske motive.
Slično tome, čuveni holandski porcelan iz Delfta kopirao je kineske motive.
U međuvremenu, kineski brodovi dovozili su ovu finu, lomljivu robu i istovarivali je u Amsterdamu, Đenovi i Veneciji, odakle je porcelan stizao na kraljevske dvorove i u prekrasne palate. Najbogatiji ljudi toga vremena nadmetali su se sa svojim dragocenim kolekcijama, koje su predstavljale simbol prestiža i moći.
Otkriće tajne izrade porcelana
Erenfrid Valter von Čirnhaus (Ehrenfried Walther von Tschirnhaus) i doktor Johan Fridrih Betger (Johann Friedrich Böttger) otkrili su tajnu porcelana u Majsenu 1708. godine.
Prvi porcelan koji su napravili izgledao je kao crvenkasto-braonkasti kamen. Kaolin je počeo da se koristi za izradu porcelana tek u kitnjasto doba napuderisanih perika – u doba baroka.
Majsen takođe čuva tajnu
Ubrzo nakon toga, u Majsenu je 1708. godine otvorena radionica za izradu ovog polu-porcelana. Oba naučnika su radila na otkrivanju tajne smese. Betger je konačno uspeo 1709. godine, samo godinu dana nakon smrti Von Čirnhausa.
Sledeće godine je u Majsenu otvorena prva radionica porcelana, koju je Betger vodio do svoje smrti,1719. godine. 1718. godine, nekoliko radnika iz Majsena je odalo tajnu izrade porcelana. Sledeća radionica porcelana osnovana je u Beču 1718. godine.
Kako se pravi porcelan?
Najpre je potrebno pripremiti materijal:
- 50 % kaolina (bela, vlažna, masna i plastična sirovina, nastala kompleksnim promenama u strukturi feldspata) i
- 50 % neplastične supstance (1/2 feldspat, koji olakšava topljenje, i 1/2 kvarc, zbog teksture).
1718. godine, Holanđanin Klaudis Inocetius du Pakuler (Claudis Innocetius du Paquler) je otvorio drugu evropsku radionicu porcelana u Beču, i od sredine XVIII veka, fabrike su počele da se otvaraju širom Evrope.
Za izradu porcelana, potrebni su:
- kaolin
- feldspat
- kvarc i drugi sastojci.
Različitim odnosom ovih supstanci dobijamo tvrdi i meki porcelan.
Tvrdi porcelan koji se proizvodi u većini evropskih fabrika sadrži 40-65 % kaolina, dok meki istočno-azijski porcelan sadrži manje od 40 % kaolina, a ostatak čine feldspat i kvarc u odnosu 50:50. Zubni porcelan sadrži više od 80 % feldspata. Ova smesa se gnječi i mesi, pere i zatim oblikuje.
Nakon toga, materijal se oblikuje, suši i peče u tunelskoj peći na temperaturi većoj od 900 ºC. Ovaj porcelan, koji zovemo biskvit-porcelan, može se i ne mora glazirati. Ako se glazira, potrebno je da se još jednom peče na temperaturi od 1450 ºC. Nakon toga, preostaje jedino dekorisanje, koje ćemo opisati kasnije.
Šta je kaolin?
Kaolin je čista supstanca koja potiče od feldspata. Maksimalno je tvrd, prozračan i beo kada se peče na temperaturi većoj od 1300 ºC. Kaolin mora da se peče u ograničenom prostoru, tj. u prisustvu što manje količine vazduha, da ne bi došlo do promene boje zbog primesa gvožđa.
Gustina porcelana je oko 1231 kg/m². Kaolin je dobio ime po planini Gao-Lin u Kini, gde je prvi put pronađen.
|









 |